U prvih šest mjeseci života bebe primaju sedam vakcina.

One štite od pojave zaraznih bolesti koje mogu značajno narušiti zdravlje vašeg djeteta. Neke vakcine daju se pojedinačno, dok se neke mogu dati i zajedno. Kombinacija više vakcina primjenjuje se kada su u pitanju vakcine koje ne utiču jedna na drugu i koje neće preopteretiti imuni sistem. Primjena kombinovanih vakcina praktičnija je jer smanjuje broj vakcinacija. Kombinovane i pojedinačne vakcine su jednako efikasne i sigurne.

Vakcine se prave pomoću bakterija i virusa koji uzrokuju bolesti. Oni su oslabljeni, umrtvljeni ili su izolovani njihovi dijelovi. Na ovaj način sprječava se mogućnost razvoja bolesti nakon vakcinacije. Imuni sistem reaguje na vakcinu kao što bi reagovao da je dijete zaraženo virusom ili bakterijom koja uzrokuje bolest. Organizam stvara antitijela koja pamte kako da se bore protiv virusa i bakterija protiv kojih je dijete vakcinisano. Glavna razlika između vakcinacije i prave infekcije je u tome što nakon vakcinacije ne postoji mogućnost razvoja bolesti. Organizam će pri sljedećem kontaktu sa uzročnikom infekcije biti spreman za odbranu. Ovim se drastično smanjuje mogućnost da dijete ili odrasla osoba oboli od bolesti protiv koje je vakcinisana. Ako do oboljevanja i dođe, bolest će teći mnogo lakšim tokom.

Tri su osnovna razloga zašto se vakcine nekad daju u više doza. Prvi je taj što je organizmu nekad potrebno u više navrata prikazati uzročnika infekcije kako bi se razvio dobar imuni odgovor.
Drugi je to što se nakon nekih vakcina odbrambena sposobnost organizma protiv specifičnog uzročnika sa godinama smanjuje. Zato je potrebno ponavljati vakcinaciju da bi se održao imunitet.
Treći razlog je sezonska promena uzročnika bolesti, kao kod vakcine protiv gripe. Svake sezone vakcinacija se vrši protiv sojeva virusa gripe koji su tada najviše prisutni. U suštini primamo samo jednu dozu, ali je svaki put u pitanju nešto drugačija vakcina pa se prima svake godine.

Prije uvođenja redovne vakcinacije, bolesti protiv kojih se vakcinišemo su ubijale veliki broj djece i odraslih. Razvojem vakcina i uviđanjem značaja redovne vakcinacije svih članova društva omogućeno je iskorenjivanje bolesti protiv kojih se vakcinišemo. Neispravna vakcinacija ili izbegavanje vakcinacije iz medicinski neopravdanih razloga dovodi do ponovne pojave i epidemije bolesti. Ovo smo vidjeli i posljednjih godina kroz epidemije morbila i velikog kašlja (pertusisa). Najveći broj oboljelih bio je nevakcinisan ili nepotpuno vakcinisan.

Kao i svi lijekovi, vakcine mogu imati neželjene reakcije. U velikoj većini slučajeva to su blago povišena tjelesna temperatura, bol, crvenilo ili otok na mjestu uboda. Ove rekcija prolaze dan ili dva nakon vakcinacije. Ozbiljne reakcije organizma na vakcinu poput alergijske reakcije javljaju se manje u jednom od milion slučajeva. One nastaju vrlo brzo nakon vakcinisanja i zdravstveni radnici koji vrše vakcinaciju mogu adekvatno reagovati i sprečiti bilo kakve posljedice alergijske reakcije.

Vakcine ne izazivaju autizam. To što naši roditelji, bake i dede nisu primili neke vakcine ne znači da one nisu potrebne – medicina napreduje i djecu trebamo zaštititi od bolesti koje su nama bile prijetnja u prošlosti.

Doktor može odgoditi vakcinaciju ako je dijete ozbiljno bolesno na dan kada treba primiti vakcinu. Prehlada sa blago izraženim simptomima i blago povišena tjelesna temperatura nisu prepreka za vakcinisanje.

Vakcine koje se daju u prvih 6 mjeseci života su:

• BCG – vakcina protiv tuberkuloze
• HB – vakcina protiv hepatitisa B
• DTap-IPV-Hib – petovalentna vakcina protiv difterije, tetanusa, velikog kašlja, dječije paralize i Haemophilus influenzae tip B

BCG vakcina protiv tuberkuloze daje se nakon rođenja. Ako dijete nije vakcinisano u porodilištu može se vakcinisati u domu zdravlja najkasnije do navršene prve godine života.
Tuberkulozu izaziva bakterija Mycobacterium tuberculosis. Najčešće se javlja tuberkuloza pluća, ali može da zahvati i druge ograne (mozak i moždane ovojnice, bubrege, crijeva, kosti, jajnike). Prenosi se kontaktom sa zaraženom osobom. Izaziva kašalj, nedostatak daha, malaksalost i povišenu telesnu temperaturu. Može dovesti do problema sa disanjem i smrtnog ishoda.

Vakcina protiv hepatitisa B daje se u tri doze. Hepatitis B je zarazna bolest jetre koju izaziva virus hepatitisa B. Može izazvati akutni oblik koji traje do 6 mjeseci ili hronični oblik koji je prisutan doživotno. Preko 90% inficiranih beba razvije hronični hepatitis B. Hepatitis B prenosi se kontaktom sa krvlju ili tjelesnim tečnostima zaražene osobe. Prilikom porođaja beba može da se zarazi preko krvi zaražene majke ili dojenjem ako nije vakcinisana. Javljaju se umor, proliv i povraćanje, žuta prebojenost kože ili očiju, bolovi u mišićima, zglobovima, stomaku. Može dovesti do ciroze jetre, karcinoma jetre i smrtnog ishoda.

Vakcina protiv difterije, tetanusa i velikog kašlja (pertusis) daje se u četiri doze. Kombinovana vakcina protiv difterije i tetanusa daje se u još dve doze u šestoj i četrnaestoj godini, a u osamnaestoj samo vakcina protiv tetanusa.

Difterija je akutna zarazna bolest koju izaziva bakterija Corynebacterium diphtheriae. Ova bakterija izaziva upalne promene na krajnicima, ždrijelu i grkljanu, širenje bakterijskih toksina krvlju i oštećenja unutrašnjih organa. Javljaju se problemi sa disanjem, grlobolja i povišena tjelesna temperatura. Može dovesti do prekida disanja, zastoja u radu srca i smrtnog ishoda.

Tetanus je akutna zarazna bolest koju izaziva bakterija Clostridium tetani. Ne prenosi se sa osobe na osobu već se može dobiti preko posjekotine ili rane jer spore ove bakterije godinama preživljavaju u zemlji i prašini. Javlja se bolno grčenje mišića vilice, vrata, ruku i nogu. Ne postoji lijek za već razvijenu bolest već se obolelom kontrolišu simptomi dok ne prestane efekat toksina tetanusa. Kod nevakcinisanih osoba tetanus dovodi do smrtnog ishoda u 10-20% slučajeva.

Veliki kašalj (pertusis) je zarazna infekcija disajnih organa koju izaziva bakterija Bordetella pertussis. Prenosi se kontaktom sa zaraženom osobom i najčešća je kod male djece. Izaziva teške napade kašlja koji onemogućavaju da dijete normalno jede, pije ili diše, a traju i duže od 6 sedmica. Može izazvati upalu pluća, konvulzije, oštećenja mozga i smrtni ishod.

Vakcina protiv dječije paralize daje se u šest doza. Dječija paraliza (poliomijelitis) je zarazna bolest koju izaziva poliovirus, jedna vrsta enterovirusa. U organizam se unosi fekalno-oralnim putem i preko kontaminirane vode i hrane. Ovaj virus može preći u krvotok i limfu putem kojih dolazi do centralnog nervnog sistema. Pri tome izaziva jako povišenu tjelesnu temperaturu, glavobolju, slabost, povraćanje i paralizu ekstremiteta. Paraliza je trajna ako se nakon dve godine ne vrati funkcija ekstremiteta.

Vakcina protiv Haemophilus influenzae tip B daje se u četiri doze. Ova bakterija uzrokuje upale uha, sinusa, bronhitis. Prenosi se kontaktom sa zaraženom osobom. Ako se proširi po ogranizmu može izazvati meningitis, upalu pluća, sepsu, epiglotitis, upalu potkožnog tkiva i infektivni artritis. Uprkos liječenju infekcije moguće su trajne posljedice poput gubitka sluha ili vida, epileptički napadi, oštećenja kognitivnih funkcija i smrtni ishod.

Kako bi vakcine sprečile razvoj bolesti potrebno je da što veći procenat populacije bude vakcinisan.
Osobe posebno ugrožene kada njihova okolina nije vakcinisana su:
• Novorođenčad jer su suviše mladi da se vakcinišu
• Osobe koje boluju od karcinoma
• Osobe koje boluju od autoimunih bolesti
• Osobe sa presađenim organima

Odluka da ne vakcinišete svoje dijete opasna je ne samo za vaše dijete već i vašu porodicu i cijelu zajednicu. Provjerite svoj status vakcinacije i u dogovoru sa pedijatrom vakcinišite svoju djecu u skladu sa kalendarom vakcinacije. Bolje spriječiti jer je nekad nemoguće izliječiti.